Maja Hodalj zaposlena je na poziciji Global Digital Operations i Growth Manager u JGL-u, najvećoj farmaceutskoj tvrtki u domaćem vlasništvu, prisutnoj na 60 tržišta svijeta. Ova je kompanija predana nastojanjima za stvaranjem radnog okruženja u kojem se svaki zaposlenik osjeća cijenjenim i poštovanim. U JGL-u se njeguje korporativna kultura u kojoj se različitost slavi i svi su jednaki bez obzira na svoje pozicije. "Radno okruženje u kojem se osjećaš kao čovjek", kaže Maja, naglašava i njezino uvjerenje da stvarne koristi na radnom mjestu dolaze od prioritiziranja stručnosti nad titulama i osiguravanja ravnoteže između profesionalnog i osobnog života.
Možete li podijeliti neke ključne događaje ili prekretnice u svojoj karijeri koje su oblikovale Vaš stav prema vođenju ljudi?
Rad u velikom kolektivu. Kao osoba koja je dugo godina radila u malim timovima ili samostalno, dolaskom u prvi veliki kolektiv promijenio mi se način na koji doživljavam ljude i projekte, koji naravno ovise o tome kako ljudi funkcioniraju. Kada sam postala voditeljica tima moja promišljanja su bila stavljena na test. Instinktivno sam tada više pažnje i vremena posvetila ljudima nego poslu, iskreno. Je li to bila ispravna odluka u tom trenutku, ne znam, ali osjetila sam da je to ispravno i najvažnije.
Kako biste opisali jedinstvenu kulturu Vaše organizacije u tri riječi i kako se ta kultura odražava na svakodnevni rad Vašeg tima?
Otvorenost, inovacija i predanost. Zaista osjećam te vrijednosti u ljudima s kojima surađujem i u prilikama koje se u kompaniji pružaju. Lijepo je dolaziti na posao i osjećati da možeš predlagati nove stvari, da su ljudi zainteresirani za promjene koje unaprjeđuju način rada i da im je stalo do kompanije u kojoj rade.
Koja je najvažnija promjena koju ste implementirali u svom radu i kako vjerujete da to utječe na Vašu organizaciju?
Kreni od sebe. Ljudi se neće promijeniti jer vi to želite i problemi neće nestati ako im ne pomognete. Vi ste važan dio svog okruženja i probajte u svakoj odluci ili komentaru prema drugima biti konstruktivni, a ne destruktivni. Vjerujem da ako svi to rade, to onda ima značajan utjecaj na organizaciju, a meni svakako pomaže u svakodnevnom poslu. Naravno,
ne uspijeva mi to svaki put, ali trudim se.
Koju ste glavnu lekciju o liderstvu naučili izvan poslovnog svijeta, možda iz osobnog iskustva ili od nekog svog mentora?
Vrlo važnu ulogu su tu odigrali moji roditelji. Majka nam je uvijek govorila: “Nemoj stvari držati u sebi, reci što misliš odmah da poslije ne žališ jer će biti kasno”, a otac je govorio: “Ili radi kako spada ili nemoj raditi.” Tih savjeta se nastojim držati što više. Komunikacija je neizmjerno važna jer, ako stvari ne adresiramo odmah, prerastu u nešto puno veće nego što su trebale biti i često nema povratka. Nosimo nezadovoljstvo u sebi, ugrožavamo odnose i prebacujemo si stvari. Uz to, vrlo je važan i pristup poslu. Ne morate biti savršeni niti uvijek napraviti stvari savršeno, samo trebate dati najbolje što možete i nastaviti učiti i poboljšavati se.
Koja Vas je životna filozofija vodila kroz život i karijeru, te kako se ta filozofija odražava na način na koji djelujete u svojoj organizaciji?
“Život je čudesan.” To je moja filozofija. Provodimo dane živcirajući se oko nebitnih stvari, a propuštamo priliku činiti stvari veličanstvenima. Nemam pojma zašto sam baš ja rođena, nemam pojma kako svemir točno funkcionira niti kako ponekad instinktivno osjetim što će se dogoditi. Ali to je tako i meni je to fenomenalno. Život zaista jest čudesan i posao može biti takav. To ne znači da nema izazova i da je sve uvijek savršeno, već da možemo sebi i drugima činiti dane lijepima, a ne ružnima. To znači da izazovima možemo pristupati konstruktivno, a ne u panici, i da kad su stvari teške, možemo činiti ono što je najbolje i za nas i za druge, a ne gledati samo sebe.
Možete li opisati situaciju kada ste se suočili s neuspjehom i kako ste ga prevladali?
Teško mi je prepoznati neuspjehe, jer dok čitam ovo pitanje, shvatila sam da ne gledam ništa kao neuspjeh. Jesam li imala kampanja koje nisu polučile rezultate koje sam htjela, poslove koje nisam dobila i prijateljstva koja se nisu održala? Jesam. Je li to za mene neuspjeh? Nije. To je život, to su odluke koje sam donijela, situacije iz kojih sam nešto naučila i znanje koje sam prenijela u sljedeće slične situacije. Često volim vjerovati da ti život daje ono što ti treba, bilo pozitivno ili negativno. Kad sam u osnovnoj školi dobila prvu četvorku, rasplakala sam se jer nije bila petica. Kad sam dobila prvu jedinicu, osjećala sam se kao frajerica. Čudno je kako je sve stvar perspektive. Iskreno, riječi ‘uspjeh’ i ‘neuspjeh’ bih najradije izbacila iz komunikacije jer mislim da postavljaju stvari na potpuno krivi način i tjeraju nas da se osjećamo loše u usporedbi s drugima. Nepotrebno. Svemiru je skroz nebitno kako ti glasi titula i kome se baš ne sviđa kako si nešto napravio. Za 100 godina nitko se toga neće ni sjećati. Realno, ni za puno manje godina se nitko toga neće sjećati.
Koji je bio Vaš najveći “aha!” trenutak u karijeri?
Shvatila sam koliko jedna osoba ili mala gesta može utjecati na cijeli kolektiv. Često mislimo da se promjene događaju samo velikim odlukama, novim pravilnicima, na visokim menadžerskim pozicijama ili velikim financijskim ulaganjima. No, istina je da svaka stvar koju radimo svaki dan može dugoročno donijeti promjene. Zamislite radno okruženje u kojem svaka osoba svaki dan nekome kaže nešto lijepo. Ili gdje svaka osoba prije obavljanja bilo kojeg zadatka kaže: “Idem zaista ovo probati napraviti najbolje što mogu, pa što bude.” Ili okruženje gdje nitko ne prešuti kada svjedoči diskriminaciji. Ponekad je dovoljna samo jedna rečenica da prekinete negativan krug i inspirirate nekoga da sljedeći put napravi isto.
Koja je Vaša omiljena tehnika za motiviranje ljudi u svojoj okolini u teškim trenucima?
Fokus na snage osobe s kojom razgovaram. Ne prestaje me iznenađivati kako ljudi ponekad ne vide ili ne mogu osvijestiti svoje snage. Ili se barem boje ili srame to priznati. Svaka osoba je fantastična u nečemu, ima neku jaku stranu, nešto u čemu je dobra. Kada su vremena teška, to je još teže vidjeti, motivacija opada, a samopouzdanje također. I koliko god mnogi rekli da im ne treba potvrda izvana, ona je važna jer je dokaz da nas drugi vide i cijene naše snage. Sami često ne prepoznajemo svoje vrijednosti, i nekada je osobi koja gleda izvana puno lakše prepoznati tu ljepotu.
“Volim započinjati projekte promišljanjem o korisničkoj perspektivi, pain pointovima i potrebama. “
Koji je najveći mit o vođenju koji ste ikada čuli i kako biste ga raskrinkali?
Mit je da, ako si čvrst i tjeraš ljude do krajnjih granica, dobar si vođa, a i tvoji ljudi će biti bolji. Da, izazov i teška vremena nas najviše oblikuju, uče i osnažuju, ali čini mi se da oni koji “muče” druge pod isprikom rasta zapravo nikada nisu znali izboriti se za sebe pa sad to ne dozvoljavaju ni drugima. Lider mora moći donijeti teške odluke i biti ok s njima, ali slamanju ljudi tu nema mjesta. Nebrojeno puta sam vidjela kako ljudi rastu ponajviše jer ih netko motivira, poštuje i inspirira da budu bolji, a ne sili na to.
Kada ste posljednji put otkrili nešto potpuno neočekivano o sebi na radnom mjestu, i što je to bilo?
Otkrila sam da još uvijek mogu samu sebe iznenaditi. Izgubila sam živce na radnom mjestu s kolegom koji je “udario” na nešto na što se ponosim – da poslu uvijek pristupam najbolje što mogu. Dopustila sam si ponašati se neprimjereno radnom okruženju. S druge strane, ispričala sam se na način koji me iznenadio čak i više nego to što sam izgubila živce. I sada nam je odnos bolji nego prije.
Kada ste se posljednji put “igrali” s nekim kreativnim alatima ili tehnikama, uključujući AI, kako biste riješili neki poslovni problem?
Radim to često, bilo da je riječ o istraživanju AI dodataka na već postojećim programima, Chat GPT-u u svrhu strukturiranja podataka ili inspiracije ili korištenju tehnika za facilitaciju sastanaka i brainstorminge. Design thinking jako volim, nedavno sam sudjelovala ponovo u takvoj radionici i shvatila da mi je to jedan od dražih načina dolaska do ideja i rješenja. Volim započinjati projekte promišljanjem o korisničkoj perspektivi, pain pointovima i potrebama.
Ako biste mogli imati bilo koju slavnu osobu kao člana tima u kojem radite, tko bi to bio i zašto?
Raymond Cloosterman, CEO i osnivač tvrtke Rituals. Ima viziju i utkao je tu viziju u svaki milimetar proizvoda i usluga koje nude, a to je da se život sastoji od malih, svakodnevnih trenutaka i rituala koji taj život čine samo vašim. Bilo bi fantastično sjediti pokoji dan na poslu s tim čovjekom i vidjeti njegovo stvaranje na djelu.
Na koji projekt ili suradnju ste najponosniji?
Uf, bilo ih je puno, ali moram priznati da sam ponosna na sebe iz razdoblja kad sam se prvi puta zaposlila u velikoj kompaniji. Imala sam tehničkog iskustva u korištenju digitalnih alata, a kao novinarki kreiranje sadržaja mi nije bilo strano, ali sad sam po prvi puta vodila kompletnu digitalnu pojavnost jednog od najvažnijih brendova kompanije. Nisam htjela pokazati da nešto ne znam pa sam puno učila, istraživala, koristila kreativno razmišljanje i zdrav razum. U potpunosti sam se dala u te projekte, radila sam puno različitih stvari i vjerujem da sam odradila dobar posao.
Koji su po Vama najvrjedniji benefiti koje poslodavac može ponuditi radniku danas? Je li to opcija rada na daljinu, četverodnevno radno vrijeme ili nešto treće?
Omogućavanje radnog okruženja u kojem ćeš se osjećati kao čovjek. Da se ne tolerira mobbing, da se toleriraju različitosti, da su svi ljudi, neovisno o pozicijama, jednaki, da se svačiji glas može čuti, da se ljude sluša zbog njihove ekspertize, a ne titule, te da se osigurava vrijeme i duševni mir za uživanje u privatnom životu. Sve ostalo su dodaci koji zaista čine posao boljim, ali bez temelja ništa od toga nije važno.
Jeste li uključeni u još neke projekte izvan poslovne domene? Na primjer, side business ili dodatne investicije, bilo vremenske ili novčane, u neke specifične interese?
U privatno vrijeme plešem pole dance i s mužem standardne i latinoameričke plesove. Ples je za mene način da se izgubim u trenutku i zaboravim na sve drugo. Ne mogu zamisliti razlog zbog kojeg bih prestala plesati. Uz to, trenirana sam Business Coach pa se u slobodno vrijeme bavim i time koliko uspijem. Ne uspijevam se time baviti onoliko koliko bih voljela, ali tu sam i guram.
Koji je Vaš omiljeni način da se riješite stresa u poslovnom okruženju?
Odem negdje sama na dvije minute i fokusiram se na svoj dah ili zvukove koje čujem, detalje koje vidim oko sebe. To mi omogućava da ne razmišljam ni o čemu drugome i izađem iz stresnog načina razmišljanja i ponašanja.
Koja je najvrjednija edukacija na kojoj ste bili?
Business Coaching Diploma u PwC-u. Ta mi je edukacija prije dvije godine iz temelja promijenila život, način na koji doživljavam međuljudske odnose, ali i one „razgovore sa samima sobom“ koje svakodnevno vodimo u svojoj glavi. Jako sam izašla iz svoje komfor zone jer je edukacija intenzivna, interaktivna i ruši sve barijere i uvjerenja koja sam imala.
Koji je Vaš idući poslovni ili osobni cilj?
Manje razmišljati i prepustiti se životu. Uvijek me dobro vodio, u miru sam sa svim odlukama koje sam u životu donijela, trebam se samo češće podsjećati na to i, kako bi rekla moja bliska prijateljica, ne davati odgovore na pitanja koja još ne bi trebala biti postavljena.
Koje pitanje Vam nikada nisu postavili u intervjuu, ali biste voljeli odgovoriti na njega?
„Što voliš kod načina na koji obavljaš svoj posao?“ Je li ovo sada trenutak kada i odgovaram na to pitanje? 😊 Ako da, rekla bih da volim to što u svemu što radim pronalazim neku motivaciju i vrijednost. To mi je važno jer inače mislim da ne bih mogla raditi s istom strašću. U svakom zadatku pronalazim nešto dobro – ponekad su to ljudi s kojima taj posao radim pa se fokusiram na sam odnos, ponekad je to pedantnost u detaljima, a ponekad šira korist projekta.
