Zamislimo jednog kliničkog psihologa koji satima sjedi pred ekranom kako bi analizirao upitnike, rezultate testova ili jednostavno istraživao novosti u svojoj struci. Zvuči poprilično suhoparno i statično, ali i demotivirajuće za stručnjaka kojeg je na početku karijere motiviralo pomaganje drugima. Pojedini AI alati stoje na raspolaganju cijelom nizu stručnjaka koji rade u pomagačkim strukama tako da im štede vrijeme na analize i istraživanje, odnosno to isto vrijeme onda mogu potrošiti na direktan rad s klijentom bez grižnje savjesti jesu li dovoljno u toku sa svim novinama.
Prema Research.com to se već uspostavlja kao trend, a u istraživanju predvođeno Imedom Bouchrikom, redovitim profesorom pri Visokoj nacionalnoj školi za umjetnu inteligenciju u Alžiru automatizacija i umjetna inteligencija do 2030. godine preuzet će do 30 % rutinskih zadataka u psihologiji. Zvuči zastrašujuće? Možda na prvu, ali kada bolje proučite stvarni utjecaj takvog predviđanja – ovo je najveći dar koji je tehnologija mogla dati ovoj profesiji.
U pravilu, tehnologija koja osnažuje je ona koju treba i automehaničar, a u ovom slučaju i psiholog. Ono što AI nikad neće moći zamijeniti je upravo ono najvažnije: autentična terapijska veza, klinička dijagnoza utemeljena na suptilnim nijansama ispovijesti pacijenata, odlučivanje s holističkim pristupom i osmišljavanje novih istraživanja koji mogu zagrebati dublje u psihološke procese pojedinaca.
Još prije tri godine, Svjetski ekonomski forum iznio je stav da će 75 % uloga koje zahtijevaju visoku emocionalnu inteligenciju i međuljudske vještine ostati sigurni od automatizacije, a to bi značilo da psiholozi stvarno mogu odahnuti. Istovremeno, trebaju dopustiti da ih AI nadahne jer prema spomenutom istraživanju, potražnja za hibridnim profilima kao što su kombinacija psihologa i AI stručnjaka će rasti za više od 25 % do 2030. godine.
Ove projekcije ne znače da će takvi novi poslovi zamijeniti stare. Među istaknutim rezultatima istraživanja svakako je predviđanje da psiholozi koji nauče raditi s podacima, Pythonom, osnovama strojnog učenja i kritičkim promišljanjem o AI-u mogu zaraditi čak 15 % više od prosjeka.
U prijevodu, ključ nove uloge koju psiholozi mogu preuzeti je interpretacija algoritma pomoću ljudskog iskustva i mudrosti. Kako bi sve to skupa zaokružila razina formalnog obrazovanja, takvim je stručnjacima dostupno stjecanje certifikata poput Certified Artificial Intelligence Practitioner (CAIP), specijalizirani tečajevi „Data Science for Behavioral Sciences“ ili „Ethics and AI in Psychology“. Tko ih završi, ne samo da ostaje konkurentan – postaje tražen na tržištu.
Summa Summarum? AI u psihologiji ne umanjuje ljudskost – on je oslobađa. Rutinsko testiranje, pregled podataka, osnovni screening – sve to stroj može odraditi brže i preciznije. Psihologu ostaje ono najdragocjenije: vrijeme za pacijenta, za istraživanje novih teorija, za kreativno rješavanje problema koje samo čovjek može osjetiti.
Psiholozi i oni koji će to tek postati nisu u opasnosti. One su na pragu najuzbudljivije transformacije u svojoj povijesti. Jer kada stroj preuzme rutinu, čovjek konačno dobiva prostor da bude – čovjek. I to je, usudit ćemo se reći najveći benefit koji nam umjetna inteligencija može dati.
