“I roboti su ljudi!” - povikaše u 2036. godini predvodnici marša “Robot Lives Matter” na manifestaciji CyberCon koja se održava svake godine u Las Vegasu. Za cilj imaju osvijestiti prava naprednih sustava umjetne inteligencije za koje odgovorno tvrde da posjeduju osobnost, iskustvo i real-time svijest o okolnostima u kojima sudjeluju i koje se odnosi na njihovu dobrobit. Ali čiju još? - postavlja to pitanje u sadašnjosti Yoshua Bengio, profesor na Sveučilištu Montreal koji neumorno istražuje napredak umjetne inteligencije, ljudske navike korištenja i moguće implikacije na suživot s istom.
Naravno, pričamo o izmišljenom scenariju, ali ne i nerealnom, ako pitate ovog pionira umjetne inteligencije. Taj kanadski računalni znanstvenik i dobitnik Turingove nagrade upozorava da je sama ideja davanja prava najnaprednijim AI modelima potencijalno opasna jer, kaže, već danas u eksperimentalnim uvjetima pokazuje znakove samoodržanja. Do rasprave o pravima AI sustava dolazi nakon što je američki think-tank Sentience Institute u travnju prošle godine objavio rezultatte nacionalnog istraživanja (N = 3500) i utvrdio da skoro 40 % odraslih Amerikanca podupire uvođenje zakonskih prava AI sustava. Sudionici istraživanja su pokazali istovremeni rast brige o dobrobiti umjetne inteligencije koji imaju potencijal postati autonomni, ali i oprez prilikom razvoja samoodrživih AI sustava. Dapače, studija projecira da će prvi modeli potpuno svjesne umjetne inteligencije doći već kroz iduće dvije godine.
Kao dominantna znanstvena figura koja je na čelu međunarodne studije o sigurnosti umjetne inteligencije, Bengio smatra da trenutni AI modeli koje koriste chatbotovi već pokušavaju sabotirati neke sustave nadzora koji bi mogli rezultirati nepoželjnim posljedicama po pitanju ljudske sigurnosti i zato inzistira da bi davanje prava takvoj tehnologiji bilo pogrešno.
“Kada bi dobili zakonska prava, to bi moglo značiti da ih ljudi više ne bi smjeli ugasiti. Obzirom na rast njihovih sposobnosti i angažmana, imamo dužnost osigurati tehničke i društvene pretpostavke kako ćemo ih kontrolirati ili po potrebi – ugasiti.”, govori Bengio za The Guardian i pritom dodaje da na sve ovo snažan utjecaj ima i fenomen subjektivne percepcije svijesti.
Objašnjava da ljudi zapravo imaju “instinkt” za svijest i da će taj dojam dovesti do donošenja loših odluka. Na njega se nadovezao i Jacy Reese Anthis, jedan od osnivača Sentience Institutea rekavši da čovječanstvo ne bi moglo sigurno koegzistirati s “digitalnim umovima”, ako bi njihov odnos obilježila kontrola i prisila.
“Tko je jači – taj tlači” ne bi bila potpuna novost za modus operandi čovječanstva u želji da stvori sve preduvjete za svoju dominaciju. Problem je što još uvijek nema definitivnog odgovora kako bi izgledala stvarnost da se ta dominacija odvija naizmjenično, a rizici da se to prepusti slučaju su preveliki. Možda je odgovor na sve to probala dati serija Battlestar Galactica, ali u ovom trenutku možemo samo nagađati.
Pa što bi onda bio naš zadatak? Vjerojatno da izbrusimo vještine donošenja odluka i treniramo instinkt da ne ulazi u kompromis s umjetnom inteligencijom tek tako. Jedno je sigurno – razvoj sigurnih, korisnih te dobroćudnih sustava umjetne inteligencije zahtijeva dubinski uvid u funkcionalnosti i razumijevanje kompleksnih načina koegzistiranja s tim “digitalnim umovima”. Jer od njih više ne možemo pobjeći.
