Kada ste jutros otvorili ChatGPT i zamolili ga da vam izračuna kvadraturu pločica koja vam je potrebna za renoviranje kupaonice ili da vam generira jednu od onih viralnih slika gdje grlite mlađu verziju sebe, vjerojatno se niste ni zapitali koliki to utjecaj ima na okoliš. Kompleksni AI modeli, naročito duboke neuronske mreže (deep neural networks), zahtijevaju veliku računalnu snagu i značajne resurse – što opet znači veću potrošnju električne energije i veći ugljični otisak. Sada kada smo osvijestili da svaka naša akcija (pa i ona virtualna) ima reakciju, dobra je vijest da bi umjetna inteligencija mogla pomoći u rješavanju nekih od gorućih klimatskih pitanja.
Prema riječima Simona Stiella, glavnog tajnika Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama, AI može unaprijediti učinkovitost energetskih sustava, optimizirati industrijske procese te poboljšati preciznost klimatskih modela i prognoza. Analizom velikih količina podataka tehnologija omogućava brže donošenje odluka – od planiranja otpornijih gradova do pametnijeg upravljanja poljoprivrednim resursima. Na taj način AI postaje alat koji može ubrzati tranziciju prema održivijem društvu, ali samo ako se koristi na transparentan i odgovoran način.
Istodobno, istraživanja objavljena u Harvard Business Reviewu upozoravaju na neravnomjernu raspodjelu ekoloških troškova umjetne inteligencije. Najveći modeli i podatkovni centri zahtijevaju goleme količine energije, a najveći teret emisija snose regije koje se oslanjaju na fosilna goriva i imaju slabiju regulativu. Bez jasnih standarda, ulaganja u obnovljive izvore i međunarodnih smjernica, postoji opasnost da AI poveća postojeće klimatske i društvene nejednakosti.
Da bi se smanjili štetni učinci, potrebni su standardi, transparentnost u mjerenju potrošnje energija i emisija, kao i politike koje potiču održivost u razvoju i primjeni AI sustava. Sve to mnogo je lakše reći nego učiniti, jer slabije razvijene zemlje nikako se ne mogu mjeriti s tehnološki naprednim, bogatijim društvima. Također, nisu sve zemlje svijeta jednako klimatski opterećene, a neke su u znatno povoljnijem položaju od ostalih. Zato je ključna ravnomjerna distribucija AI centara, uzimajući u obzir ključne podatke u realnom vremenu.
Dotad, ostaje vidjeti kolika će biti uloga umjetne inteligencije u sprječavanju negativnih utjecaja na okoliš. Zasad se pokazala sjajnom kao alat za predviđanje vremenskih prilika, optimiziranje potrošnje energije te planiranje pametnih gradova. U pravim rukama, i uz pametnu primjenu, vjerujemo da je budućnost planeta u dobrim rukama.
