U svijetu u kojem tehnologija i dizajn sve češće postaju generički, postoji jedan atipičan tim koji već više od tri desetljeća uporno kroči svojim putem – daleko od virtualnog radara, ali duboko uronjen u svjetlo, atmosferu i emociju prostora. Riječ je o kolektivu koji rasvjetu ne doživljava kao tehnički proizvod, već kao nositelja doživljaja, sjećanja i osobnog pečata. U ovom intervjuu razgovaramo s ljudima iz Laybe, malog, strastvenog i visoko posvećenog tima koji svaki korak, od ideje do gotovog proizvoda, realizira unutar vlastitog prostora, eksperimentirajući, surađujući i neprestano preispitujući kako bi njihova rasvjeta bila više od funkcije – da bude osjećaj. Otkrivamo kako njihova organizacijska kultura, vrijednosti, alati i filozofija oblikuju jedinstven pristup radu – pristup koji kroz generacije uspješno prenosi iskrenu zaljubljenost u svjetlo.
Možete li podijeliti neke ključne događaje ili prekretnice u svom karijernom putovanju koje su oblikovale Vaš stil vođenja?
Rekli bismo da je najveći zaokret u našem poslovanju nastupio dolaskom nove generacije u tim. Layba već više od 30 godina djeluje kao mali, uhodani kolektiv. Međutim, sve do prije pet godina, tim su činili isključivo članovi starije generacije – iskusni i pouzdani, ali već pomalo uspavani u ustaljenom ritmu rada. Tada su se timu gotovo istovremeno pridružila dva mlađa člana – jedno usmjereno na proizvodnju, rad na strojevima i razradu alata, a drugo na organizaciju i sistematizaciju rada, izradu tehničkih i 3D nacrta te razvoj projektnih rješenja.
Ta tranzicija nije bila nagla, već se postepeno i prirodno uvela u naš radni proces. Posao je odjednom postao strukturiraniji, uloge jasnije, a procesi definiraniji, što je svakodnevni rad učinilo ugodnijim i opuštenijim. Danas taj međugeneracijski balans doživljavamo kao veliki luksuz koji planiramo i dalje njegovati – osobito u tako malom timu – jer svakodnevno vidimo koliko pozitivno ta dinamika utječe na svakog pojedinca u kolektivu.
Kako biste opisali jedinstvenu kulturu Vaše organizacije u tri riječi i kako se ta kultura odražava na svakodnevni rad Vašeg tima?
Radoznalost. Predanost. Suradnja.
Radoznalost – S obzirom na to da gotovo cjelokupan proces, od dizajna do izrade gotovih proizvoda i svake komponente, radimo in-house, imamo tu sreću da možemo kontinuirano utjecati na proces, isprobavati i unapređivati nove načine rada, materijale i proizvodne procese, kao i patente i alate. Eksperimentiranje je doslovno ugrađeno u naš način rada. To činimo vrlo često, i gotovo uvijek su svi članovi tima uključeni u takav kreativni proces – jer više glava uvijek je pametnije od jedne! Naš je cilj stalno isprobavati nove pristupe i zauvijek zadržati duh igre i dječje radoznalosti.
Predanost (uživljenost/strastvenost) – Usudila bih se reći da svi mi, kao tim, imamo tu „bolest“ da rasvjetu i ono što radimo doživljavamo vrlo osobno. Nekako smo si, generacijski i kroz svakodnevni rad, spontano uspjeli prenijeti taj „virus“ – nerijetko se, tijekom pauze i ležernog razgovora, nađemo kako komentiramo i raspravljamo o dobrim ili lošim primjerima rasvjete koju smo vidjeli, ili o nekom novom načinu kontrole o kojem je netko čitao u slobodno vrijeme. Mislim da je to jedna od ključnih karakteristika svakog člana našeg tima – iskrena zainteresiranost za ono što stvaramo.
Suradnja – Uvijek smo otvoreni i vrlo rado surađujemo s drugima – bilo da se radi o arhitektima i dizajnerima interijera na projektima uređenja, planiranju i projektiranju, ili o razvoju i prototipiranju prema nacrtima produkt dizajnera ili drugih brendova. Vjerujemo da je važno ulaziti u različita područja djelovanja i upoznavati razne perspektive na istu problematiku. Iz takvih suradnji uvijek se mnogo nauči i osvijesti, a svi dobijemo priliku za kratkoročni izlet izvan klasične poslovne rutine.
Koja je najvažnija promjena koju ste implementirali kao lider i kako je to utjecalo na Vašu organizaciju?
(odgovara Karla)
Mojim dolaskom, s informacijama stečenima tijekom školovanja za produkt dizajnera u Ljubljani, došlo je do velikih promjena u načinu razmišljanja i postavljanju strukture poslovanja. Od samog početka bila sam vrlo usmjerena na jasno definiranje smjera djelovanja samog brenda i naših uloga u timu. Uz to, počeli smo detaljno definirati komponente i modele za serijsku proizvodnju, kao i optimizirati proizvodne procese, uz stalnu organizaciju dokumentacije i standardnih, ponavljajućih operacija. Iako inicijalno postavljanje strukture zvuči pomalo dosadno i traje dugo, ono zapravo oslobađa ogroman kreativni prostor, uvelike olakšava svakodnevni rad i osigurava potpunu sigurnost u procese.
Kada ste se posljednji put “igrali” s nekim kreativnim alatima ili tehnikama, uključujući i AI, kako biste riješili neki poslovni problem?
Za AI do nedavno nismo imali posebne potrebe, s obzirom na to da se uspješno skrivamo s virtualnog radara već više od 30 godina – haha. Šalu na stranu, tek smo nedavno počeli biti malo aktivniji na društvenim mrežama i razmišljati o marketingu. Trenutno smo u procesu izrade nove web stranice i kataloga, i budući da to radimo sami, AI nam je sjajan alat za organizaciju teksta i strukturiranje informacija. ChatGPT nam pomaže i kod izrade tehničkih dokumenata – montažnih uputa, tehničkih listova, izvedbenih mapa… A iskreno, i ovaj intervju je prošao jedan mali AI facelift. 🙂
Koju strategiju koristite kako biste riješili konflikte u timu?
S obzirom na to da stvaramo i radimo u vrlo malom timu, te da smo svi više-manje povezani i na osobnoj razini, nastojimo međusobno biti vrlo direktni i otvoreni. Radiona i showroom svima su nam „druga kuća“, pa nam je svima u interesu da se ondje osjećamo ugodno, sigurno i „svoji“. Imamo tu sreću da svi svoju ulogu u firmi doživljavamo vrlo osobno, što nas dodatno motivira kao tim da sve probleme, nedoumice i nesuglasice iznosimo otvoreno, kroz dijalog, te zajednički pokušavamo doći do rješenja koje svima odgovara. Otvoreno, direktno i ljudski.
Često u zgradi i dvorištu firme organiziramo manja, privatna druženja – roštilje, filmske projekcije i slične spontane, opuštene susrete – kako bismo održali dobar osjećaj pripadnosti kolektivu i mjestu na kojem svakodnevno provodimo barem osam sati radeći.
"Emotivni trag koji rasvjeta ostavlja, količina sentimenta i naklonjenost atmosferi koju svjetlost stvara – vječno su gorivo za naše daljnje stvaranje."
Koji su, po Vama, najvrjedniji benefiti koje poslodavac danas može ponuditi radniku? Je li to opcija rada na daljinu, četverodnevno radno vrijeme ili nešto treće?
Plaća s kojom smo zadovoljni i zdrava radna atmosfera predstavljaju osnovu. No osim toga, jako cijenimo ugodan prostor i ambijent u kojem radimo. To uključuje sve – od osiguranog parkinga pri dolasku na posao i lakog pristupa lokaciji, do ugodnog, organiziranog i čistog prostora u kojem provodimo tih osam sati radnog dana. Također, nije na odmet imati veliku zelenu površinu na posjedu gdje radite, mogućnost da popijete odličnu kavu iz espresso aparata, sjesti na terasu pod prirodni hlad i uživati u pauzi ili u pivu s kolegom nakon radnog vremena.
Koja je Vaša omiljena tehnika za motiviranje svojeg tima u teškim trenucima?
Hm, ne znam može li se to nazvati omiljenom tehnikom, ali sigurno je jedan od pristupa koji nam prirodno dolazi u takvim situacijama. Ništa revolucionarno – samo zdrav podsjetnik: „Već smo preživjeli i gore.“ U teškim trenucima često se prisjetimo prošlih prepreka koje su tada djelovale nepremostivo, a danas su samo fusnote – situacije u kojima smo gotovo uvijek pronašli prikladno rješenje. Takve situacije, iako izazovne, donose najbolje lekcije koje nas poguraju dalje i budu nam od velike pomoći u daljnjem razvoju i rastu poslovanja.
Uz to, snažnu motivirajuću energiju crpimo i iz feedbacka korisnika – reakcija ljudi koji svakodnevno koriste našu rasvjetu. Nerijetko nam dolaze ljudi koji već preko 20 godina imaju našu rasvjetu u svojim domovima. To priznanje, taj emotivni trag koji rasvjeta ostavlja, količina sentimenta i naklonjenost atmosferi koju svjetlost stvara – vječno su gorivo za naše daljnje stvaranje.
Imate li neku knjigu, podcast ili konferenciju za preporučiti?
Svakako bismo preporučili podcast SFERA — sjajan format naših susjeda iz Srbije, koji obrađuje teme arhitekture, urbanizma i dizajna. Uz to, veliki smo ljubitelji časopisa Oris za arhitekturu, koji nažalost danas više nije aktivan, ali isti kolektiv i dalje često organizira razna predavanja, radionice, izložbe i slično. Vladimir (Dado) je još davne 2013. imao intervju u Orisu (tada je Layba nosila ime Aje To), što nam je bila velika potvrda da ono što radimo vrijedi i da je prepoznato od strane aktera čiji rad uvelike cijenimo i poštujemo.
Koji Vam je idući poslovni ili osobni cilj?
Stalni cilj, koji zapravo nikad ne prestaje, jest što bolje definirati i optimizirati proizvodne procese, kao i cjelokupnu dokumentaciju vezanu uz njih. Želja nam je imati što jasnije definirane korake kako bismo povećali efikasnost te smanjili mogućnosti pogrešaka. To nam potom otvara prostor za razvijanje novih modela, testiranja i eksperimentiranje — što nam je svima najdraži dio posla jer uključuje najviše kreativne slobode i nepredvidivosti.
Koja Vas je životna filozofija vodila kroz život i karijeru, te kako se ta filozofija odražava na način na koji vodite svoju organizaciju?
(odgovara Dado)
Prije 35 godina bili smo potpuno uronjeni u svijet glazbe, filma i stripa – više smo razmišljali o stvaranju dobrih osjećaja nego o financijama. Bilo je to vrijeme otkrivanja; mijenjali smo vlastiti svijet kroz sve što nas je inspiriralo. Ingo Maurer nas je u tom periodu potpuno opčinio – njegova igra svjetlom, spoj umjetnosti i funkcije, otvorio nam je potpuno novu dimenziju razmišljanja o prostoru. U vremenu kada se rasvjeta birala među lusterima iz robnih kuća, on je pokazao da svjetlo može biti i koncept i doživljaj. Taj početni zanos, ta zaljubljenost u svjetlo, ostala je s nama do danas.
