Upoznajte Vanu i Dorijana – kreativnu okosnicu studija Wizia, dvoje ljudi koji naizgled tiho, ali postojano mijenjaju način na koji doživljavamo prostor. Oni su primjer liderstva koje ne crpi snagu iz ega, već iz autentičnosti. Svakom projektu pristupaju s pažnjom i promišljenošću – bilo da je riječ o gaming areni, obiteljskom domu ili skrovitom kutku za osobni mir. U ovom intervjuu dotaknuli smo se i inspirativnih podcasta koje rado slušaju, zajedno uronili u vrijednosti mid-century modern dizajna – epohe u kojoj bi se, kako kažu, osjećali kao kod kuće – i otkrili zašto bi baš Charlotte Perriand voljeli vidjeti kao članicu svoga tima. Razgovor koji ne želite propustiti – o autentičnosti, ranjivosti i vrijednostima koje pokreću ljude koji stvaraju prostor. Ne kao scenografiju, već kao suigrača, oblikujući ga iz spoznaje svoje nesavršenosti i uvjerenja da kvalitetan dizajn nije vezan uz lokaciju, već uz pristup, viziju i ljude koji ga stvaraju.
Možete li podijeliti neke ključne događaje ili prekretnice u svom karijernom putu koje su oblikovale Vaš stil vođenja?
Tijekom našeg karijernog puta, nekoliko je ključnih trenutaka oblikovalo način na koji danas vodimo Wizia studio. Prva velika prekretnica bila je odluka da krenemo samostalno i stvorimo prostor u kojem možemo izražavati vlastitu viziju – bez kompromisa. Otvorenje studija upravo u Osijeku bila je jasna poruka da vjerujemo u potencijal koji Slavonija nudi. Dok su nas mnogi pitali: „Zašto baš tamo?“, mi smo čvrsto vjerovali da se kvalitetan dizajn ne veže uz lokaciju, već uz pristup, viziju i ljude koji ga stvaraju. Formiranje tima bila je sljedeća važna etapa. U tom procesu osvijestili smo koliko je dragocjeno raditi s ljudima koji dijele iste vrijednosti – ne samo estetske, već i one dublje: vrijednosti odnosa, komunikacije i načina razmišljanja. Danas, s vremenskim odmakom, znamo da nismo birali lakši put, ali smo izabrali onaj koji je bio iskren, autentičan i u skladu s onim što jesmo. Ta odluka nije došla preko noći, ali je postala temelj svega što je uslijedilo.
Koja je najvažnija promjena koju ste implementirali kao lideri i kako je to utjecalo na Vašu organizaciju?
Jedna od najvažnijih promjena koju smo implementirali kao lideri Wizia studija bila je strateška odluka da se jasno pozicioniramo na tržištu kao autorski studio koji njeguje individualan pristup i promišljen dizajn s dugoročnom vrijednošću. Umjesto da se širimo na sve strane, usmjerili smo se na ono u čemu smo najbolji – na ono što istinski odražava naše vrijednosti i rezonira s našim klijentima.
Taj strateški zaokret bio je popraćen nizom konkretnih koraka: proveli smo rebranding studija, angažirali stručnjaka za marketing i osmislili jasniji, prepoznatljiviji identitet. Uz to, otvorili smo ured/showroom u Osijeku u suradnji s našim partnerima, što je – s obzirom na kontekst tržišta u Slavoniji – bio hrabar i svjež iskorak. U konačnici, odluka o jasnom pozicioniranju i svi potezi koji su je pratili oblikovali su Wiziju ne samo kao dizajnerski studio, već kao prepoznatljiv kreativni identitet koji djeluje samouvjereno i dugoročno.
Koja je glavna lekcija koju ste naučili o vođenju i liderstvu izvan poslovnog svijeta – možda iz osobnog iskustva ili od nekog mentora?
Poput mnogih koji se odluče graditi nešto svoje, ulazili smo u projekte srcem, često brže nego što bi trebalo, s uvjerenjem da sve mora biti savršeno odmah. Upravo su nas vlastite pogreške naučile najviše. Vođenje ne doživljavamo kao poziciju moći, već kao odgovornost. Naučili smo koliko je važno znati stati, saslušati, priznati da ne znaš i dozvoliti i sebi i drugima da rastu kroz proces, oslobođeni pritiska savršenstva. Danas, kada vodimo studio, nastojimo biti lideri koji možda nisu najglasniji u prostoriji, ali koji pružaju sigurnost, jasnoću i prostor za rast – jer vjerujemo da se upravo u takvom okruženju rađaju najautentičnije i najvrijednije stvari, kako među ljudima, tako i u projektima.
Koja Vas je životna filozofija vodila kroz život i karijeru, te kako se ta filozofija odražava na način na koji vodite svoju organizaciju?
Kroz život i karijeru vodila nas je jednostavna, ali duboka filozofija: vjera u dobro sutra nije naivnost, već hrabrost. To je čin otpora u svijetu koji nas često hrani sumnjom. Vjerovati da će sutra donijeti nešto bolje ne znači zatvarati oči pred teškoćama današnjice, već odlučiti da one neće imati posljednju riječ. To je snaga onih koji, unatoč svemu, ustaju, stvaraju, vole, sanjaju i djeluju. Vjera u bolje sutra ne oslanja se na slučajnost, već na tihu unutarnju odluku da već danas gradimo ono čemu težimo. U svakodnevnom radu to znači da njegujemo međusobnu podršku, da ne tražimo savršenstvo, već iskrenost, posvećenost i vjeru u zajednički put.
Možete li opisati situaciju kada ste se suočili s neuspjehom i kako ste ga prevladali?
Neuspjeh nije nešto što nas je zaobišlo – naprotiv, bio je sastavni dio našeg puta. Jedna situacija koja nam se posebno urezala u pamćenje dogodila se u samim počecima, kada smo, vođeni entuzijazmom, prihvatili projekt koji nije bio u skladu s našim vrijednostima. Željeli smo se dokazati, pokazati da možemo sve – no vrlo brzo smo osjetili da nas takav pristup udaljava od onoga tko smo i zašto smo uopće krenuli graditi vlastiti studio. Projekt smo dovršili profesionalno, ali cijena toga bila je visoka – iscrpljenost, stres i osjećaj da smo izgubili kontrolu nad vlastitim vremenom i radnim ritmom. Upravo taj trenutak osvijestio nam je koliko je važno postaviti granice – ne samo prema klijentima, već i prema sebi.
Koji je bio Vaš najveći aha! trenutak u karijeri?
Naš najveći aha! trenutak dogodio se kada smo prvi put osjetili stvaran, dubok utjecaj vlastitog rada na druge ljude – ne kroz skice, prezentacije ili vizualizacije, već uživo, u prostoru. Bilo je to u najvećoj gaming areni u Hrvatskoj, smještenoj u zagrebačkom Z Centru – projektu Hall of Game. Od recepcije i kafića, preko natjecateljske pozornice, do PC i PlayStation zona – cijeli prostor bio je naše platno. Imali smo slobodu izraziti ideju, oblikovati doživljaj i spojiti gaming kulturu s arhitektonskom logikom.
No, pravi trenutak spoznaje dogodio se onog dana kada su se vrata otvorila i prostor se ispunio ljudima i medijima. Promatrali smo ih kako ulaze, kako se okreću oko sebe, kako reagiraju. I tada smo shvatili – prostor koji smo stvorili postao je doživljaj. Bio je više od interijera – bio je platforma za stvaranje uspomena, zajednice i igre. Taj projekt bio je naša prekretnica. Naučio nas je koliko je snažna veza između prostora i ljudi – i tu spoznaju nosimo sa sobom u svaki novi projekt.
"Nastojimo biti lideri koji možda nisu najglasniji u prostoriji, ali koji pružaju sigurnost, jasnoću i prostor za rast – jer vjerujemo da se upravo u takvom okruženju rađaju najautentičnije i najvrijednije stvari, kako među ljudima, tako i u projektima."
Kada ste posljednji put isprobali nešto potpuno novo i izvan svoje zone komfora?
Posljednji put kada smo zakoračili izvan svoje zone komfora dogodio se – pred kamerom. Za nas, koji smo navikli komunicirati kroz prostor, materijale i nacrte, stati ispred kamere, govoriti “u objektiv” i pritom ostati svoji bio je pravi izazov. U početku je bilo nelagode, smijeha, ponovljenih pokušaja i neizbježnog pitanja: “Je l’ ovo stvarno dobro?” No, s vremenom smo shvatili koliko je ljudima važno vidjeti tko stoji iza brenda – tko zapravo kreira, promišlja i vodi cijeli proces.
Naučili smo da autentičnost ne mora biti savršena. Upravo u toj nesavršenosti ljudi nas najviše prepoznaju i povežu se s nama. A to je ono što nas danas još više motivira da nastavimo pričati svoju priču – ne samo kroz projekte, već i kroz ljude koji ih stvaraju.
Koji je najveći mit o vođenju koji ste ikada čuli i kako biste ga raskrinkali?
Jedan od najvećih mitova o vođenju koji smo čuli jest da lider mora imati sve odgovore. Uloga lidera nije da zna sve, već da okupi ljude koji zajedno znaju više. Da sluša, povezuje i stvori prostor u kojem svatko može doprinijeti. Iskustvo nas je naučilo da liderstvo nije solo nastup, već timska dinamika. Ponekad znači donijeti odluku, ali često znači znati stati i poslušati. Biti dovoljno skroman da priznaš kada nešto ne znaš, a dovoljno hrabar da vodiš i kad nemaš garanciju da će sve ispasti savršeno. Taj mit o “nedodirljivom vođi” svakodnevno raskrinkavamo tako što vodimo iz autentičnosti, a ne iz ega. Vjerujemo da upravo takvo vođenje gradi dugoročno povjerenje – i među ljudima, i u onome što zajedno stvaramo.
Ako biste mogli imati bilo koju slavnu ličnost kao člana vašeg tima, tko bi to bio i zašto?
Odabrali bismo Charlotte Perriand. Njezina vizija dizajna kao sredstva za oblikovanje boljeg društva duboko rezonira s onim što i mi svakodnevno pokušavamo živjeti i stvarati. U svom tekstu L’Art de Vivre iz 1981. napisala je: „The extension of the art of dwelling is the art of living – living in harmony with man’s deepest drives and with his adopted or fabricated environment.” Ta misao za nas nije samo inspiracija, već i konkretna smjernica – kako stvarati prostore koji nisu samo estetski, već duboko usklađeni s ljudima koji ih žive. Charlotte je bila poznata po tome da je prije dizajniranja voljela boraviti u prostoru, osjetiti ga, razumjeti i dopustiti mu da progovori. Njezin bi duh savršeno nadopunio naš tim ne samo kao dizajnerica, već kao filozofkinja prostora, mentorica u tišini, i podsjetnik na to da dizajn ima moć mijenjati način na koji živimo, osjećamo i povezujemo se.
Imate li neki podcast za preporučiti?
Apsolutno! Jedan od podcasta koji bismo svakako preporučili je Biznis Priče. Riječ je o iskrenim i inspirativnim razgovorima s poduzetnicima iz regije koji otvoreno dijele svoje uspjehe, pogreške i lekcije naučene na putu. Posebno nam se sviđa širina tema – od marketinga i financija, preko liderstva, pa sve do osobnog razvoja. Idealan je za svakoga tko želi rasti – poslovno i osobno. Također, volimo slušati i Sferu, podcast koji se bavi temama arhitekture, kvalitete života, urbanizma, rekonstrukcija i stambenih politika. Posebno nam je zanimljiv jer se dotiče i društvenog konteksta prostora u kojem živimo, s fokusom na dugoročne vrijednosti, održivost i promišljen razvoj. Idealno za svakoga tko razmišlja o prostoru dublje od estetike.
Koje pitanje Vam nikada nisu postavili u intervjuu, ali biste voljeli odgovoriti na njega?
U kojem povijesnom razdoblju biste voljeli živjeti gledano kroz prizmu dizajna i zašto?
Voljeli bi živjeti u razdoblju mid-century modern dizajna, jer ono savršeno spaja funkcionalnost, promišljenost i iskrenost materijala. To je vrijeme kada je forma slijedila funkciju, ali bez gubitka karaktera. Dizajn je bio jednostavan, ali nikad hladan i uvijek ljudski, promišljen s dozom optimizma. Inspirira nas način na koji su se tada živjeli interijeri, prostor nije bio samo pozadina života, nego njegov aktivan sudionik. Vjerujemo da bi se u tom razdoblju, s tadašnjim dizajnerima, jako dobro razumjeli – jer su dijelili vjeru da dobar dizajn može poboljšati svakodnevicu. Upravo je to i danas jedna od naših ključnih vodilja.
