Svi znamo da su autorska djela s područja umjetnosti, znanosti i književnosti zaštićena zakonom o autorskom pravu, no što kada je riječ o kreacijama čiji tvorac nije čovjek? Protekle godine u SAD-u zabilježeno je više od desetak tužbi vezanih za autorska prava i umjetnu inteligenciju, a u budućnosti ih možemo očekivati samo još više. I dok autorska prava kao pravni pojam postoje još od 18. stoljeća, očito je da se razvojem generativnog AI-a mijenja i pogled na ista.
Zakoni o autorskim pravima kakve poznajemo usmjereni su na pojedinačna djela koja se smatraju nečijim intelektualnim vlasništvom. Problem nastaje već kod toga što generativni AI prikuplja podatke za obuku, generirajući nove podatke sa sličnim karakteristikama. Pojednostavljeno rečeno, takvi alati koriste se ogromnom bazom dostupnih podataka, slika, tekstova i sličnih sadržaja – i tu se postavlja goruće pitanje etičnosti korištenja zaštićenih radova za obuku modela. Brojni umjetnici i dizajneri upozoravaju na to da takva praksa ugrožava njihovu egzistenciju, no sudovi za sada uglavnom presuđuju u korist umjetne inteligencije.
Naime, po američkom autorskom pravu dopuštena je ograničena uporaba materijala zaštićenih autorskim pravima bez prethodnog dopuštenja autora, a to je poznato kao „poštena upotreba“ (eng. fair use). U kontekstu generativnog AI-a „poštena upotreba“ često se koristi kao pravno opravdanje za korištenje zaštićenih djela u procesu obuke. Tako AI modeli mogu „učiti“ iz velikih količina podataka bez potrebe za dobivanjem dozvola od pojedinačnih autora. No, što kada je riječ o zaštiti djela koja je čovjek stvorio pomoću umjetne inteligencije? Ova dinamična interakcija između čovjeka i stroja postavlja nova etička pitanja o vlasništvu i autorskim pravima koja bi trebala biti jasno definirana kroz adekvatne zakonske smjernice. Ipak, kakva je praksa u Hrvatskoj? Odgovore smo saznali u razgovoru sa odvjetnikom Nikicom Leskovarom.
U kojoj mjeri hrvatsko zakonodavstvo prati pravne trendove i rasprave na razini Europske unije po pitanju regulacije generativnog AI-a i intelektualnog vlasništva?
AI je relativno novija stvar za širu javnost. Stoga zakonodavac još nije odgovorio na sva pitanja koja su u ovom trenutku predvidljiva. Čak i kada AI bude zakonski normiran, sasvim sigurno će se u praksi svakodnevno pojavljivati novi problemi te smatram da će to biti vrlo zahtjevno za regulirati. Naime, na razini EU u kolovozu je donesen Akt o umjetnoj inteligenciji koji predstavlja inicijalni pravni okvir za umjetnu inteligenciju te se bavi rizicima umjetne inteligencije. Mislim da se radi o prvom takvom aktu na globalnoj razini. U tom Aktu korištenje AI regulirano je po principu procjene rizika – regulirane su četiri kategorije, ovisno o razini rizika, te, naravno, za AI visokog rizika propisane su strože kontrole i uvjeti za njegovo eksploatiranje. Bit će zanimljivo pratiti kako će zakonodavac odgovoriti na tom problemu, što sigurno neće biti lako.
Postoje li u Hrvatskoj aktivne rasprave ili inicijative za izmjene zakona o autorskim pravima s obzirom na izazove koje donosi umjetna inteligencija?
Koliko je meni poznato, postoje inicijative koje upozoravaju na nužnost reguliranja AI i ističu rizike povezane s tim, no smatram da su te inicijative još uvijek nedovoljno poznate široj javnosti, posebno onoj nestručnoj.
S kojim ste pravnim izazovima u vezi s umjetnom inteligencijom i autorskim pravima najčešće suočeni?
Do sada još nisam bio suočen s izazovima umjetne inteligencije, ali bih se u sklopu ovog pitanja nadovezao na izazove koji bi eventualno mogli biti prisutni u budućnosti. Često na vijestima čujemo o računalnim prijevarama koje su usko povezane s AI, na način da je umjetna inteligencija generirala nečiji glas i time zavarala drugu osobu koja je, upravo zbog takve imitacije, nasjela na prevaru, ili o videozapisima generiranim umjetnom inteligencijom za koje doista niste sigurni jesu li umjetno stvoreni ili su uistinu snimljeni, jer je umjetna inteligencija toliko napredovala da vrlo usko graniči s vjerodostojnim sadržajem.
Ono što mene kao odvjetnika, koji se pretežito bavi kaznenim pravom, brine jest mogućnost manipuliranja dokazima u postupku, konkretno audio i video snimkama koje se koriste kao dokazi. Zbog težnje umjetne inteligencije prema savršenstvu, bit će jako teško, gotovo nemoguće, prepoznati stvarni – autentični audio i video snimak od onog koji je generiran umjetnom inteligencijom, upravo zbog njihove sve bolje uvjerljivosti. Stoga, nije neopravdan strah onih koji smatraju da bi zbog toga moglo doći do značajnih šteta u pogledu dokazivanja u sudskim postupcima, a pogotovo u kaznenim.
Da AI može kreirati odvjetničke podneske, biste li mu povjerili pisanje? Ili biste ipak radije zadržali svoje pisanje?
Znam kolege koji se već služe tim. Ja osobno ne bih povjerio pisanje podnesaka AI, jer ipak vjerujem sebi i svojoj neumjetnoj inteligenciji više nego AI. Osobno smatram da to nije dobro.
Kad biste morali odabrati jedan AI alat da vam pomaže u svakodnevnom radu, koji bi to bio?
Kada bi postojao AI sustav za praćenje i istraživanje sudske prakse, mislim da bi to odvjetnicima bilo vrlo korisno. Takvi sustavi, naravno, postoje, ali često su nepregledni te je potrebno iznimno puno vremena da bi se pronašlo ono što tražite.
Kako vidite razvoj prava u području umjetne inteligencije u Hrvatskoj i EU-u? Koje su prilike za pravnike u tom području?
S obzirom na to da se radi o relativno novom fenomenu i području u kojem još ne postoji sudska praksa, sigurno je da će se ista razvijati i da će postojati potreba za pravnim stručnjacima u tom području. Možda bi mladi kolege mogli o tome razmisliti prilikom odabira smjera razvoja svoje karijere.
Kad smo već kod karijere, što Vas je inspiriralo da postanete odvjetnik? Jeste li oduvijek znali da ćete se baviti pravom?
Ne znam zašto, ali vrlo rano sam se odlučio da ću biti odvjetnik. Možda pod utjecajem američkih filmova u kojima su odvjetnici nerealno prikazivani kao osobe koje uvijek nadmudre sustav ili protivnika u sudnici. Šalim se, naravno. Međutim, ono što mi se sviđa kod odvjetništva jest to što bavljenje ovim poslom predstavlja određeni intelektualni izazov i, da se tako izrazim, intelektualno natjecanje s drugim sudionicima u postupku. Osim toga, ovaj posao Vam daje mogućnost da doista pomognete i pružite pravnu zaštitu na način da, primjerice, pokušavate osigurati okrivljeniku pravično suđenje i, na temelju istog, pravilnu i zakonitu odluku o njegovoj odgovornosti. U kaznenom pravu, kojim se ja uglavnom bavim, kada osoba završi u istražnom zatvoru, nerijetko mu je odvjetnik jedina ‘slamka spasa’ i jedini doticaj s vanjskim svijetom.
Što biste savjetovali nekome tko razmišlja o pravnoj karijeri, ali nije siguran koji smjer odabrati?
Ja nisam požalio što sam odabrao ovo zanimanje, pa stoga niti ne mogu nekoga obeshrabriti. Međutim, treba biti svjestan da stvari u odvjetništvu ne funkcioniraju onako kako si to mladi ljudi zamišljaju. To je vrlo stresan i odgovoran posao, i toga svaka osoba mora biti svjesna. Mislim da odvjetništvo, barem u kaznenom pravu, nije dovoljno samo voljeti, mora ga se maltene obožavati. Inače, ljudi puknu pod pritiskom, napuste odvjetništvo i zaposle se na poslovima s manjim pritiscima i manjom odgovornošću.
Podsjećamo kako je u umjetničkim krugovima odjeknula vijest o Jasonu Allenu, umjetniku koji je više od stotinu sati proveo koristeći Midjourney kako bi stvorio sliku koja je kasnije nagrađena na sajmu u Coloradu. Forbes navodi kako je Američki ured za zaštitu autorskih prava potom odbio zaštiti njegovu sliku jer smatraju da je nije stvorio čovjek. Dakle, iako je sasvim legalno da generativni AI koristi nečije umjetničko djelo kako bi pomoću njega učio, Američki ured za autorska prava djela stvorena umjetnom inteligencijom ne priznaje kao zaštićena djela. To dovodi do ogromne frustracije brojnih umjetnika koji AI alate koriste kao kreativni poligon pomoću kojega se izražavaju i kreiraju svoju umjetnost.
Iako ovdje najviše spominjemo slučajeve koji pogađaju SAD, nemojte misliti da su ostale zemlje iznimka. U Europskoj uniji još od 2018. godine aktivno se raspravlja o pitanjima umjetne inteligencije unutar pravnog okvira, a pitanje je dana kada ćemo o slučajevima poput Allenova čitati i kod nas.
