Otkako umjetna inteligencija više nije pojam koji je rezerviran isključivo za znanstvenofantastične filmove, postoje brojne rasprave o etičnosti uporabe generativnog AI-a, naročito na poljima obrazovanja, umjetnosti i umjetničkog stvaralaštva. I dok društvo u cjelini s manje skepticizma prihvaća zamršene inovacije u području medicine i inženjerstva, kada je umjetnost u pitanju, rasprava postaje poprilično žustra. U razgovoru s glumicom Martinom Stjepanović, saznali smo hoće li umjetna inteligencija označiti kraj umjetnosti kakvu poznajemo ili bi njezina primjena u stvaralačkom procesu mogla dovesti do još spektakularnijih kreacija.
Već smo vas upoznali s time kojim sve AI alatima i kako možete dizajnirati naslovnice knjiga, no što kada je u pitanju industrija koja na godišnjoj razini generira milijarde dolara i čije novitete svi pratimo? Riječ je naravno o filmu, a ovoga je ljeta u jednom londonskom art-kinu izbio pravi filmski skandal kada je zbog glasnog negodovanja publike otkazana premijera filma The Last Screenwriter (Posljednji scenarist). Riječ je o neprofitnom filmu u kojem proslavljeni scenarist otkrije vrhunski AI software za generiranje scenarija što ga navede na promišljanje o umjetnoj inteligenciji i načinu na koji ona „čita“ ljude. Zanimljivo je kako umjetnost često oponaša stvarnost pa je scenarij tog kontroverznog filma zapravo napisao ChatGPT 4.0 – što je izazvalo žestoku reakciju publike.
Zanimljivo je da film nije izazvao toliko negodovanja među scenaristima koliko među običnim gledateljima koji su izrazili brigu u vezi s rastućim utjecajem generativnog AI-a na sve sfere života, a sada i na umjetnost. Najviše se spominjalo ono što muči mnoge koji površno prate razvoj umjetne inteligencije – da će nas ona potpuno zamijeniti te da u budućnosti u brojnim zanimanjima neće biti prostora za čovjeka. No, je li to doista tako, otkrila nam je glumica Martina Stjepanović.
Smatrate li da publika ima pravo reagirati tako snažno na filmove s AI scenarijima, ili je to pretjerana reakcija?
S obzirom na rapidnu ekspanziju umjetne inteligencije u sve sfere života, razumljivo je da publika nije bila u potpunosti spremna na njezin službeni ulazak u filmsku industriju. Još uvijek postoji mnogo nepoznanica, kruži velik broj dezinformacija, teorija i nepotpunih odgovora, zbog čega ljudi nisu sigurni što mogu očekivati od prisutnosti AI-a u svom svakodnevnom životu. Taj osjećaj nesigurnosti dodatno pojačava snažne reakcije publike na ovakve promjene.
Kako mislite da bi upotreba AI-a u pisanju scenarija mogla promijeniti dinamiku između glumaca i redatelja?
Budući da scenarist u pravilu ne zadire u izvedbeni dio, smatram da neće doći do značajne promjene u odnosu između glumaca i redatelja. Redatelji često sudjeluju u pisanju scenarija te su u mogućnosti sami vršiti izmjene ili prilagodbe. Također, promjene u scenariju uvijek su moguće i tijekom glumačke izvedbe, pod uvjetom da su dogovorene s redateljem. Ključ uspješne produkcije i dalje će ležati u suradnji, učinkovitoj komunikaciji i međusobnom povjerenju između redatelja i glumca.
Koji trenutak u Vašoj karijeri smatrate prekretnicom, onaj kada ste osjetili da ste postigli novi nivo uspjeha?
Dobivanje prve velike uloge u seriji “Čista ljubav” na Novoj TV bila je ključna prekretnica u mojoj karijeri, ali i u privatnom životu. To je bila moja prva velika televizijska uloga, a ujedno i trenutak kada sam se preselila iz Vinkovaca u Zagreb. Taj događaj otvorio je potpuno novi smjer u mojoj karijeri, iako u to vrijeme nisam mogla ni zamisliti takav ishod, posebno s obzirom na to da sam prethodno razmišljala o odustajanju od glume.
Postoje li uloge koje ste odigrali, a sada biste ih odigrali drugačije s obzirom na iskustvo koje ste stekli?
Svakako, iskustvo i profesionalno sazrijevanje značajno utječu na pristup svakoj ulozi. Kada bih danas ponovo igrala neku raniju ulogu, vjerojatno bih je interpretirala drugačije. Uvijek u datom trenutku u ulogu unosim dio sebe, ali primijetila sam da nakon castinga, kada još ne poznajem dovoljno cjelokupnu radnju i lik, postoji više mogućih interpretacija. Tada se često pitam jesam li odabrala pravi put ili bih možda neke replike trebala odigrati drugačije.
Kako se nosite s kritikama, bilo onima koje dolaze od kritičara, kolega ili publike?
Uvijek rado primam konstruktivnu kritiku. Iako možda nije uvijek ugodna, smatram je vrijednim prostorom za osobni i profesionalni napredak te sam zahvalna kada mi netko ukaže na područja koja mogu poboljšati. Ključno je razlikovati konstruktivne od destruktivnih kritika, kako bi se usredotočili na one koje donose konkretne i korisne povratne informacije.
Kada ne biste bili glumica, što mislite da biste radili – koji bi bio Vaš ‘plan B’?
Iako sam prije nego što sam se posvetila glumi upisala studij ekonomije kao rezervu, svjesna sam da ne bih bila zadovoljna radom u toj profesiji. Zanimaju me različiti kreativni izrazi, od kojih mnogi mogu koegzistirati s mojom glumačkom karijerom, ne nužno vezani isključivo uz nju.
Kako radite na svom kontinuiranom profesionalnom razvoju? Imate li mentore, učitelje ili pratite određene programe usavršavanja?
Najviše učim kroz sam rad, a vjerujem da se kao glumica najviše razvijam kada radim kontinuirano. Gluma je ujedno i rad na sebi, a taj proces učenja nikada ne prestaje, čak i u periodima kada nemam novi projekt na vidiku. Uvijek postoji prilika za daljnje usavršavanje, bilo kroz introspektivni rad ili kroz profesionalne izazove.
S obzirom na Vaš rad i iskustvo, gdje vidite ravnotežu između inovacija poput AI-a i tradicionalnih umjetničkih vrijednosti?
Ravnoteža se uvijek svodi na mjeru. Kao i dosad, važno je pronaći načine za integraciju novih tehnologija u kreativni proces, a da se pritom ne izgubi ono što umjetnost čini autentično ljudskom. Ključ je u tome da tehnologija bude alat koji nadopunjuje kreativnost, a ne zamjena za ljudsku viziju i emotivnu dubinu.
Prema grubim predviđanjima o tome kako će se AI razvijati tijekom sljedećih petnaest godina, može se zaključiti da će neki poslovi, naročito oni koji najviše trguju znanjem (poput prava, obrazovanja i umjetnosti), doživjeti automatizaciju pojedinih dijelova posla brže nego što je to ranije bilo predviđano. No, to ne znači da ćete najednom postati višak na vašem radnom mjestu. Ono što bi vam umjetna inteligencija mogla omogućiti je automatiziranje onih dosadnih dijelova posla kao što je analiziranje podataka, izrada jednostavnih skica i slično. Naravno, možete se zaigrati pa generativni AI upotrijebiti i za puno složenije procese, no ono što treba naglasiti je da stvaralačkim procesom i dalje upravlja čovjek – tj. vi, a umjetna inteligencija može se promatrati kao alat kojim ćete doći do krajnjeg proizvoda. Isto vrijedi za umjetnost – danas brojni scenaristi, dizajneri, slikari i književnici priznaju da svakodnevno koriste AI alate. Ovdje naglasak treba staviti na riječ alati jer oni su upravo to – sredstvo s pomoću kojega ćete postići nešto, primjerice dobiti ideju za filmski scenarij ili automatski obraditi fotografiju.
I baš zato je zanimljivo da je The Last Screenwriter izazvao toliku polemiku jer film zapravo izvrsno istražuje što se događa kada umjetna inteligencija preuzme narativ, a čovjek izgubi kontrolu. Publika je zapravo i ne znajući izazvala otkazivanje filma koji se na zanimljiv način bavi strahovima prosječnog čovjeka kada je u pitanju AI i sve što bi mogao donijeti. A je li to dobro ili loše, procijenite sami.
