“Halo, kadrovska… da vam budem iskren/a - gorimo svi!” - rečenica koju je čuo gotovo svaki HR-ovac u posljednjih pet godina, neovisno radi li za veliku ili malu korporaciju. Burnout sindrom za mnoge u korporativnom svijetu više nije iznimka nego pravilo. U Americi ga na svom radnom mjestu doživljava čak 57 % zaposlenika, a procjena ekonomskog troška takvog izlaganja iznosi čak vrtoglavih 300 milijardi dolara godišnje, kaže istraživanje Gallupa.
Tom prešutnom i toksičnom trendu je odlučila doskočiti korejska tvrtka NP koja je na ovogodišnjem Mobile World Congressu (MWC) u Barceloni predstavila svoje AI rješenje za brigu o dobrobiti mentalnog zdravlja zaposlenika u različitim industrijama. Alat imena ‘MUA’H’ (MUA Home) namijenjen je HR stručnjacima koji se upuštaju u detekciju i progresiju ove pošasti korporativne džungle, a stiže kao nastavak uspješnice platforme ‘MUA’ koju su lansirali u ožujku 2025. uz hvalospjeve zbog algoritama prilagođenih korisnicima u wellness segmentu.
Rješavajući paradoks open-space ureda, ‘MUA’H’ se sastoji od samostalnih kapsula (eng. pods) dimenzija 1,8 × 1,4 m koje zaposleniku nude trenutni digitalni detoks. Koristi beskontaktne senzore za mjerenje vitalnih znakova u realnom vremenu (varijabilnost srčanog ritma, otkucaji srca, krvni tlak, temperatura…), pružajući hiper-personalizirano opuštanje. Kapsula izolira pojedinca od vanjskog svijeta, a HMD slušalice pojačavaju vizualnu “uronjenost”, nadmašujući standardnu XR meditaciju.
‘MUA’H’ osigurava mjerljive metrike za mentalno zdravlje: proaktivno predviđa izgaranje kroz agregirane, anonimne podatke, bez pristupa individualnim zapisima. Osigurava privatnost, modularni dizajn za neprekidan (24/7) rad bez osoblja i prilagodbu eksterijera za integraciju u korporativni ambijent. Ključno u cijeloj priči za onoga koji bi ikad kročio u takvu kapsulu je da – privatnost nije kompromis, nego temelj sustava. Poslodavci imaju uvid isključivo u obrasce rizika, nikada u individualne zdravstvene podatke. Sve skupa treba rezultirati upravljanjem organizacijskim rizikom, a ne nadzorom pojedinca.
Budimo iskreni – radna mjesta danas rijetko su zone emocionalne sigurnosti. Burnout se prepoznaje tek kada je šteta već učinjena, a “briga za zaposlenike” često ostaje na deklarativnoj razini. Upravo tu nastaje praznina ljudske intervencije. Ne zato što stručnjaci ne znaju, nego zato što sustavi reagiraju prekasno. U toj pukotini AI postaje snažan saveznik s jasnom suplementarnom ulogom. Ne kao zamjena za psihologa i ostalih HR stručnjaka, nego kao njihov alat koji kontinuirano prati obrasce, prepoznaje rane signale izgaranja i upozorava prije nego što iscrpljenost preraste u slom.
To nije reaktivna skrb koja gasi požar; to je podatkovno vođena prevencija koja djeluje dok je još vrijeme. U prevenciji i ranoj dijagnostici burnouta, AI nalazi svoje mjesto pod suncem kao brz, sustavan, neumoran i objektivan izvor informacija koje često usporavaju organizacije. Pitanje nije hoće li AI ući u urede – on je već tu. Pravo je pitanje jedino hoćemo li ga koristiti kao instrument prevencije i osnaživanja ili kao zamjenu za odgovornost lidera i stručnjaka.
