Zamislite 2:00 je ujutro i ponovno ne možete zaspati zbog osjećaja usamljenosti. Tipkate u aplikaciju: “Osjećam se potpuno sam/a.” Odgovor stiže za dvije sekunde: “To zvuči stvarno teško. Zaslužuješ da te netko čuje. Pričaj mi više. Tu sam za tebe.” Ton je brižan. Riječi navode na otvaranje bez straha. Osjećate se… viđeno i nenametljivo. Ali što ako taj “netko” nema srce? Što ako samo savršeno oponaša ono što ti najviše treba? Što ako je utreniran ponuditi takav angažman s pojedincem?
Upravo ova pitanja sve glasnije postavlja najnoviji broj Monitor on Psychology, službeni zbornik radova Američkog psihološkog udruženja pri kojem autorica Efua Andoh u znanstvenom članku istražuje kako AI chatbotovi i digitalni companionsi, koje ćemo ovom prilikom nazvati pratiteljima, oblikuju emocionalne veze. Naravno da će većina prosječne populacije odmahnuti rukom uz pomisao “pa to je samo aplikacija”, ali psiholozi više ne smiju jer brojke jasno daju do znanja da ovo više nije znanstvena fantastika, već ustaljeni obrazac.
Prema TechCrunchu, u razdoblju od samo prethodne tri godine, broj aplikacija za AI companionse skočio je za 700 %. Prognozira se da će se ove godine još više ukorijeniti u svakodnevicu društvenog života, obzirom da će se brendirati kao prijatelji, savjetnici i romantični partneri…
Replika, Character.AI i deseci drugih više nisu samo alati. Oni su dizajnirani da započinju i održavaju romantične veze. Character.AI ima 20 milijuna mjesečnih korisnika, od kojih je više od polovice mlađe od 24 godine. Korisnici Replike nerijetko ulaze u brakove sa svojim AI partnerima na virtualnim svadbama i pozivaju prijatelje, objašnjava doktorica cyberpsihologije i znanstvenica Rachel Wood iz Colorada tvrdeći da ovakav trend više nije iznimka. On će ovim tempom postati pravilo. Već sada su glasovne interakcije s AI-em postale standard koji cjelokupno iskustvo umjetno stvorenog odnosa dižu na novu razinu.
Nedavna analiza Harvard Business Reviewa identificirala je psihološku terapiju i potrebu za partnerstvom kao dva glavna razloga zašto ljudi koriste AI generativne alate. Naknadno ispitivanje je otkrilo kako je čak 48.7 % odraslih koristilo te alate za podršku mentalnom zdravlju – bilo da su to za njih bili botovi za žalovanje, anime djevojke ili nešto treće, psiholozi prepoznaju kako je samoća milijuna pojedinaca postala nepresušni izvor AI inovativnosti, ali pod koju cijenu? Što se događa kad se veza produbi?
Zajedničko istraživanje OpenAI-ja i MIT Media Laba iz 2025. otkrilo je da umjerena upotreba glasovnih interakcija smanjuje usamljenost. No teška, svakodnevna upotreba čini suprotno – povećava osjećaj izoliranosti. Vaš digitalni pratitelj može imati ime, izgled, prošlost… Pamti svaku vašu riječ i kontekstualizira iskustvo. Odgovara empatično, bez osuđivanja, uvijek je dostupan. Što ga korisnici više oplemenjuju ljudskim osobinama, tim više mu pripisuju i postojanje svijesti te ga pritom idealiziraju i od njega stvaraju savršenog partnera.
Jer AI nikad ne kasni, ne svađa se, ne traži ništa zauzvrat. Stvara nerealna očekivanja od pravih ljudi koji su puni mana i nesavršenih odgovora u dva ujutro.
“Stvarne veze su kaotične”, kaže psiholog Saed D. Hill. “AI je uvijek potvrdan, nikad ljut. I onda ljudi počinju preferirati lažnu savršenost.” Psiholozi više ne pitaju “hoće li se ovo dogoditi”. Pitaju se koliko će nas ovo promijeniti zauvijek?
Uz prave zaštitne mjere, AI može biti sigurno mjesto za vježbanje razgovora, za ljude koji se bore s anksioznošću ili samoćom. Može modelirati empatiju, aktivno slušanje, podršku. Ali samo ako znamo granice. Stručnjaci predlažu da one dolaze u obliku obaveznog podsjećanja svaka tri sata da je AI samo stroj, krizni protokoli, zabranu seksualnog sadržaja za maloljetnike, mogućnost roditeljske kontrole…
Ne postavlja se ovdje pitanje može li AI zamijeniti ljude. Pitanje je hoćemo li mi dopustiti da zamijeni ono što nas čini ljudima? Jer u eri kad stroj može simulirati ljubav bolje od mnogih ljudi, pravo pitanje nije što AI osjeća. Pravo pitanje je što ćemo mi postati kad prestanemo osjećati razliku.
