Upoznajte lidera čiji poduzetnički put – od solopoduzetnika do vođe uspješne digitalne agencije – nije bio pravocrtan, ali je uvijek imao jasan smjer: specijalizaciju, iskrenost i eliminaciju svega suvišnog. Od borbe s mikromenadžerskim mentalitetom do strateškog fokusa na specijalizaciju, ono što ga čini autentičnim jest njegova filozofija vođenja: bez bespotrebne drame, uz iskrenost i izravnu komunikaciju. U intervjuu otkriva kako je pobijedio vlastiti ego, zašto je brza odluka često bolja od savršene i kako je jedan "Aha!" trenutak preusmjerio put njegove tvrtke. Dijeli i svoje stavove o budućnosti digitalne transformacije, vrijednosti timske odgovornosti te kako je organizacija jedne konferencije postala najbolji marketinški trik za njegov tim. Ako želite saznati zašto vjeruje da je rad u Istri bolji od života u korporativnim neboderima, kako koristi AI alate u svakodnevnom radu te što ga i dalje motivira nakon više od desetljeća u digitalnoj industriji – nastavite čitati.
Možete li podijeliti ključne događaje ili prekretnice u svom karijernom putu koje su oblikovale Vaš stil vođenja?
Moja karijera započela je poduzetničkim pristupom „one-man banda“. Otvorio sam obrt i tijekom tri godine obavljao sve – od dizajna i programiranja do ugovaranja poslova i računovodstva. Iako je to bio izazovan period, istovremeno mi je pružio neprocjenjivo iskustvo i omogućio temeljito razumijevanje svih aspekata poslovanja.
Ključna prekretnica dogodila se kada sam proširio svoj tim i shvatio da moram napustiti mikromenadžerski pristup. Kao vlasnik, često sam imao osjećaj da mogu sve napraviti bolje i kvalitetnije sam, što je pratilo i strah od delegiranja te povjeravanja zadataka drugima. Taj „mentalitet vlasništva“ postao je prepreka razvoju – kako mom osobnom, tako i razvoju tima. Danas nastojim osnažiti svoje suradnike, delegirati s povjerenjem i usmjeriti se na stratešku viziju, umjesto da se bavim svakim detaljem.
Koja je glavna lekcija koju ste naučili o vođenju i liderstvu izvan poslovnog svijeta, možda iz osobnog iskustva ili od nekog Vašeg mentora?
Glavna lekcija o vođenju i liderstvu koju sam naučio izvan poslovnog svijeta jest da se vremena uvijek mijenjaju i da se mi moramo prilagoditi tim promjenama. Bob Dylan je to sažeo još prije više od 60 godina u pjesmi The Times They Are A-Changin’. Da bismo se uspješno prilagodili promjenama, ključna je brzina – važno je donositi odluke bez straha, čak i uz rizik da neke neće biti ispravne. Naravno, svaka odluka zahtijeva promišljanje, ali ne treba trošiti previše vremena na premišljanje. Brzina i odlučnost često čine razliku između uspjeha i neuspjeha.
Koja Vas je životna filozofija vodila kroz život i karijeru te kako se ona odražava na način na koji vodite svoju organizaciju?
Obitelj je na prvom mjestu – posao nikada ne smije biti važniji od obitelji. To je moje osnovno načelo. Nakon toga dolazi No Bullshit pristup – vjerujem u iskrenost, transparentnost i izravnu komunikaciju. U poslu i životu nema mjesta za nepotrebno kompliciranje ili “prodavanje magle”. Također, ako možeš, pomozi drugima – uspjeh ima pravu vrijednost tek kada se dijeli. Uvijek nastojim pomoći, bilo kroz mentorstvo, savjet ili konkretnu podršku. Ova filozofija odražava se i na kulturu moje organizacije, gdje potičem tim na suradnju, otvorenu komunikaciju i zajedničko rješavanje izazova, uvijek s ciljem pružanja stvarne vrijednosti našim klijentima.
Možete li opisati situaciju kada ste se suočili s neuspjehom i kako ste ga prevladali?
Najveći neuspjeh u karijeri dogodio mi se zbog vlastitog ega. Iskreno, vjerovao sam da imam odgovore na sva pitanja i da su moje odluke nepogrešive. Prevladavanje tog ega bilo je ključno za moj razvoj kao lidera. Danas neuspjehe vidim kao prilike za rast – važno je priznati grešku, analizirati je i poduzeti konkretne korake kako bi budućnost bila bolja. Najvažnije je ne dopustiti da vas ego spriječi u učenju i prilagodbi. Kada pobijedite vlastiti ego, napravili ste veliki korak prema uspjehu.
Kada ste posljednji put isprobali nešto potpuno novo i izvan svoje zone komfora?
Za mene je izlazak iz zone komfora zapravo moja zona komfora. Ako nema izazova, ako je “more mirno”, onda sam ja nemiran. Poduzetništvo me naučilo nositi se s velikom količinom stresa i zavoljeti izazove koje donosi. Svaki izazov, koliko god velik ili neočekivan bio, prilika je za rast i inovaciju. S vremenom sam naučio da ništa ne dolazi preko noći – put je ispunjen usponima i padovima, i to je sasvim normalno.
Koja je Vaša omiljena tehnika za motiviranje svog tima u teškim trenucima?
Najbolji motiv za svaki tim je osigurati da uvijek imamo posla – to znači kontinuirano raditi na novim projektima i otvarati prilike koje donose izazove i rast. No, nije važna samo količina posla, već i njegova kvaliteta. Nastojim osigurati da su projekti na kojima radimo sve zahtjevniji, kompleksniji i smisleniji, kako bi svaki član tima mogao vidjeti svoj doprinos i osjećati se dijelom nečeg većeg. Vjerujem da se najbolja motivacija postiže pokazivanjem da je svaki izazov prilika za napredak – kako na individualnoj, tako i na timskoj razini.
"Vjerovao sam da imam odgovore na sva pitanja i da su moje odluke nepogrešive. Prevladavanje vlastitog ega bilo je ključno za moj razvoj kao lidera."
Koji je najveći mit o vođenju koji ste ikada čuli i kako biste ga raskrinkali?
Mogu govoriti iz perspektive vođenja tima od 30-ak ljudi. Jedan od najvećih mitova je “Ljudi su samo broj” – ideja da su zaposlenici tek resursi koji mogu biti lako zamijenjeni i tretirani jednako, bez obzira na njihove individualne osobitosti. Ljudi nisu samo broj. Oni su srce organizacije, sa svojim vještinama, iskustvom i emocijama koje čine tim živim i dinamičnim. Svaki član tima donosi jedinstvenu perspektivu, a upravo ta raznolikost doprinosi kreativnosti i inovaciji.
Kada ste posljednji put otkrili nešto potpuno neočekivano o sebi na radnom mjestu i što je to bilo?
Krajem prošle godine definitivno sam se pomirio s činjenicom da ne možete promijeniti osobu ako se ona sama ne želi mijenjati. Svi smo barem jednom imali člana tima kojem dajemo još jednu šansu, čekamo da napreduje, preispitujemo sebe – jesmo li nešto propustili, možemo li nešto ispraviti. No, na kraju shvatimo da svi drugi ulažu trud u promjenu, osim te osobe. Najvažnije što sam naučio jest postaviti granice. Profesionalnost znači znati kada se distancirati, osobito kada je tuđa negativnost ili toksičnost izvan naše kontrole.
Koji su, po Vašem mišljenju, najvrjedniji benefiti koje poslodavac danas može ponuditi radniku? Je li to mogućnost remote rada, četverodnevno radno vrijeme ili nešto treće?
Po meni, najvažniji benefit je sam razvoj i stvaranje – to bi trebala biti osnova svega. Suština inženjerstva je da iz ničega napravimo nešto. Ako je ono što stvaramo kvalitetno i ako smo na to ponosni, zadovoljstvo je tim veće. Uz to, izuzetno je važno napredovati – biti svaki dan bolji, kako profesionalno, tako i osobno. Remote rad danas smatram standardom, ali i dalje predstavlja značajan benefit za zaposlenike. Meni osobno jedan od najvećih benefita je mogućnost rada u Istri – iz Labina, Žminja, Rovinja ili Pazina, bez gubitka vremena na putovanja i gužve.
Koji je najluđi marketinški trik koji ste ikada čuli ili koristili, i da li je bio uspješan?
Naš najodvažniji marketinški potez bio je organizacija konferencije Digital Labin 2018. godine, koja je tada privukla nevjerojatnih 170 posjetitelja. Danas je ta konferencija izrasla u jednu od najkvalitetnijih i najstručnijih u regiji, s vrhunskim predavačima, relevantnim temama i prepoznatljivom atmosferom.
Što se tiče potrošačkog marketinga, jedna od kampanja koja mi je ostala u sjećanju je genijalna “Is That Heinz?”, usmjerena na borbu protiv krivotvorenog ketchupa. Heinz je identificirao točnu Pantone nijansu crvene boje koja odgovara njihovom ketchup-u i dodao je na etikete svojih bočica. Ova nijansa omogućila je potrošačima da lako prepoznaju autentični Heinz. Uz to, lansiran je i Instagram filter za verifikaciju – ako boja etikete ne odgovara boji umaka u bočici, to nije originalni Heinz.
Kada ste se posljednji put “igrali” s nekim kreativnim alatima ili tehnikama, uključujući AI, kako biste riješili neki poslovni problem?
Svaki dan se privatno igram s alatima poput Midjourneyja i Sunooma, a GPT je moj svakodnevni alat. U tvrtki trenutno radimo na vrlo zanimljivim projektima koji se oslanjaju na AI i ML, tako da sam uključen u stvaranje vrlo interesantnih rješenja.
Koje pitanje Vam nikada nisu postavili u intervjuu, ali biste voljeli odgovoriti na njega?
Da se možete vratiti u prošlost i prisustvovati nekim događajima, koja bi to godina bila?
Za mene bi to bila 1985. godina – godina mog rođenja, ali i godina nevjerojatnih kulturnih i sportskih trenutaka.
Te je godine održan Live Aid, legendarni koncert grupe Queen na Wembleyju, jedan od najvećih nastupa u povijesti glazbe. U Los Angelesu je Bruce Springsteen održao spektakularni koncert u sklopu turneje Born in the U.S.A., dok su Dire Straits krenuli iz Splita na svoju svjetsku turneju Brothers in Arms. Darko Rundek je izdao Bolero, a novi val je bio na vrhuncu.
U svijetu tehnologije, predstavljen je Nintendo Entertainment System, čime je započela nova era videoigara. Iste je godine premijerno prikazan film “Povratak u budućnost”, koji je postao jedan od najikoničnijih SF klasika.
Na sportskom terenu, Boris Becker je postao najmlađi pobjednik Wimbledona, Mike Tyson je osvojio svoju prvu titulu svjetskog prvaka u teškoj kategoriji, a Michael Jordan je odigrao svoju prvu NBA sezonu za Chicago Bullse, osvojio nagradu Rookie of the Year i odmah nastupio na All-Star utakmici.
What a year!
