U današnjem izdanju C-Suite Loungea predstavljamo Hrvoja Sučića, inženjera građevine koji nam je približio svoju filozofiju vođenja i važnost osobnog razvoja. Direktor Honcha, tvrtke čije ime vuče korijene iz japanske riječi koja utjelovljuje istinskog vođu - lider kojeg nisu oblikovali korporativni priručnici, već građenje - doslovno i metaforički – ovog je tjedna odlučio za nas ispričati svoje poslovno putovanje. Ono je prošlo kroz faze izgradnje, nadzora i, konačno, krojenja vlastitog puta u poduzetništvu, te je obilježeno ne samo tehničkom stručnošću već i empatijom koja čini temelj njegovog vodstva. U razgovoru, između ostalog, govori o varljivoj privlačnosti perfekcionizma, objašnjavajući zašto on nije uvijek vaš saveznik kao i o moći promišljenih pauza koje nas sprječavaju da podlegnemo pritisku užurbanosti. Njegovi uvidi, ujedno pragmatični i filozofski, odražavaju stil vođenja koji vidi dalje od nacrta - u međuljudske veze koje ih oživljavaju. Donosimo djelić našeg dijaloga s njim koji otkriva prekretnice, lekcije i promjene koje su obilježile njegovu izvanrednu karijeru.
Možete li podijeliti neke ključne događaje ili prekretnice u svom karijernom putovanju koje su oblikovale Vaš stil vođenja?
Moje karijerno putovanje podijeljeno je u tri osnovne faze: prva kao inženjer gradilišta, druga kao stručni nadzor i projektant te treća kao vlasnik inženjerskog ureda. Tijekom tih faza završio sam i niz poslovnih i stručnih usavršavanja, što je oblikovalo širok poslovni kontekst koji mi omogućuje relativno lako prelazak između različitih tema.
Zatvorio sam cijeli krug procesa nastajanja građevine, infrastrukturnog projekta ili interijera – od prve linije na papiru do ulaska u objekt. Na tom putu susrećemo se s raznolikim spektrom ljudi različitih karaktera, obrazovnih i intelektualnih razina. Da bi projekt bio uspješan, ključna je dobra suradnja sa svim sudionicima u projektu. To zahtijeva da inženjer posjeduje veliki senzibilitet i socijalno-emocionalnu inteligenciju. Tehnički dio se može naučiti jer je egzaktan, dok je ovo nešto što treba razvijati i trenirati. Stoga, kada govorimo o stilu vođenja, možda zapravo govorimo o empatiji.
Koja je najvažnija promjena koju ste implementirali kao lider i kako je ona utjecala na Vaš tim ili organizaciju?
Najvažnija promjena koju sam implementirao nije bila uvođenje nove organizacijske sheme, softvera ili nečeg sličnog, već sustavni rad na sebi kao osobi. Prestao sam ponavljati radnje koje me iscrpljuju, smanjio opseg socijalnih interakcija izvan radnog vremena koje crpe energiju, počeo više čitati, zdravije se hraniti, redovito vježbati i trenirati kako bih smirio pretjerani tijek misli. Rezultat toga je da je moj tim dobio smirenijeg i prisutnijeg lidera. Možda zvuči egocentrično, ali upravo tu promjenu smatram najvažnijom za našu organizaciju.
Koju ste glavnu lekciju o vođenju i liderstvu naučili izvan poslovnog svijeta, bilo kroz osobno iskustvo ili od nekog mentora?
Naučio sam da ne treba žuriti s rješenjem, zauzimanjem stava ili davanjem odgovora. Uvijek sam težio iznijeti rješenje što prije, no shvatio sam da je neusporedivo pametnije pustiti da stvari malo odleže. Ponekad se rješenje nametne samo od sebe. To ne znači izbjegavanje donošenja odluka, već izbjegavanje donošenja preuranjenih odluka dok smo još pod utjecajem emocija. Takvu odgodu smatram višim stanjem svijesti.
Koja Vas je životna filozofija vodila kroz život i karijeru, te kako se ona odražava na način na koji vodite svoju organizaciju?
Završi započeto. Koliko god dugo trajalo – samo završi. Često sam se borio s perfekcionizmom do te mjere da bi zapelo već na promišljanju. Toliko bih se iscrpio u vlastitim mislima da bih imao osjećaj kao da je projekt već prošao kroz sve faze. S vremenom sam shvatio da je bilo kakva realizacija bolja od nikakve. Perfekcionizam je ubio mnoge divne ideje.
Kada sam počeo otpuštati perfekcionizam, uslijedilo je i delegiranje zadataka, što mi je omogućilo više vremena za promišljanje. Kada smo uspostavili tu uredsku “industriju”, sa svakim novim projektom nastojali smo unijeti poboljšanje – bilo kroz jednu rečenicu, jedan proračun, model ili nacrt. Kada projekt započnemo s namjerom da budemo bolji nego prije, cijeli proces postaje daleko ugodniji. Tu smo filozofiju digitalizirali putem jednog WBS/CRM softvera i vjerujem da sada funkcioniramo na dobrim temeljima.
Možete li opisati situaciju kada ste se suočili s neuspjehom i kako ste ga prevladali?
Neuspjeh bih uvijek prevladao po istom ključu: povlačenje, rekuperacija, reorganizacija i ponovni povratak (namjerno izbjegavam riječ napad). Ono što još uvijek treniram je pitanje treba li uvijek biti ovaj zadnji korak- povratak. To je vjerojatno sadržano negdje u limesu iskustva. Ako dolazi do prevelike disipacije energije u pokušaju da se zadovolji klijent, a uspjeh izostane, tada je povlačenje i sagledavanje situacije iz drugog kuta ključno. Shvatio sam da sposobnost prilagodbe situaciji, uz kontrolu emocija, može donijeti nevjerojatne rezultate u daljnjem napretku kako projekta tako i odnosa. Na takav način uspio sam prebroditi niz “neuspjeha”.
"Završi započeto. Koliko god dugo trajalo – samo završi. Često sam se borio s perfekcionizmom do te mjere da bi zapelo već na promišljanju. S vremenom sam shvatio da je bilo kakva realizacija bolja od nikakve. Perfekcionizam je ubio mnoge divne ideje."
Koji je bio Vaš najveći “aha!” trenutak u karijeri?
Moj “aha” trenutak svakako je bila spoznaja da se moram otisnuti u poduzetničke vode. Premda ne mogu reći da se to dogodilo u jednom trenutku, više bih rekao da je to bio dugotrajan niz loših iskustava, razočaranja i nedostatka zrelog mentorstva. Nisam se mogao obraniti od misli da bih to mogao raditi bolje. S vremenskim odmakom vidim da sam većinom bio u pravu, premda bih trebao biti iskren i priznati da sada bolje razumijem neke odluke svojih prijašnjih nadređenih. U svakom slučaju, svima sam im zahvalan jer su me doveli do ovoga gdje sam danas.
Kada ste posljednji put isprobali nešto potpuno novo i izvan svoje zone komfora?
Po prirodi sam introvert. Kroz cijelo djetinjstvo i ranu mladost bio sam povučen, stidljiv i tih. Kao direktor društva svjesno i namjerno se stavljam u pozicije gdje je potrebno prisustvovati usavršavanjima, kongresima, društvenim događanjima i držati govore, tako da mogu reći da se gotovo svakodnevno nalazim izvan svoje zone komfora. Kao svojevrsni revolt prijašnjem ja, polako, ali sigurno, postajem navučen na takav adrenalin. Pa i ovaj intervju mogu etiketirati kao bijeg iz svoje zone komfora.
Koju strategiju koristite kako biste riješili konflikte u timu?
U uredu imamo GET ALONG SHIRT koju zaraćene strane moraju zajednički nositi tijekom cijelog dana. (haha).
Konflikt obično nastaje zbog donesene odluke ili izrečenog stava. Kada to dovede do konflikta, zajedničkim razgovorom nastojimo razložiti metodologiju i kontekst u kojem je odluka ili izrečeni stav donesen. Obično se tu pokaže dobra namjera, pa se konflikt brzo zaboravi. Tako druga osoba dobije bolji uvid u način razmišljanja svojih kolega, a tim postaje kompaktniji s puno više razumijevanja.
Kada ste se posljednji put “igrali” s nekim kreativnim alatima ili tehnikama, uključujući AI, kako biste riješili neki poslovni problem?
U sektoru projektiranja, s obzirom na opsežnost dokumentacije, potrebno je koristiti čitav niz softverskih rješenja kako bi se mogla isporučiti tehnički točna i vizualno dopadljiva dokumentacija. Projektanti kontinuirano moraju pratiti razvoj tehnologije kako bi u što kraćem roku isporučili što točniju dokumentaciju. To je stalna borba u trokutu cheap-fast-good.
Sve češće posežemo za AI, konkretno upotrebom ChatGPT-a koji nam pomaže u formiranju generičkih tekstova i obradi raznih podataka, a znamo se i zaigrati pa nakon prvog idejnog rješenja “provrtimo” varijacije vizuala ne bi li na brži način vidjeli alternativne verzije. Trenutno razvijamo tzv. virtualnog inženjera koji bi trebao biti dodatni support investitoru/izvođaču, u početku za tumačenje dokumentacije kao svojevrsni projektantski nadzor, a poslije se nadamo i u puno većem obimu. Stvarni doseg takvih alata ćemo tek saznati.
Ako biste mogli imati bilo koju slavnu ličnost kao člana vašeg tima, tko bi to bio i zašto?
Bill Murray, definitivno. Mislim da bi puno pomogao u održanju zen stanja u našoj stresnoj okolini. Samo ću citirati njegovu izreku: „The more relaxed you are, the better you are at everything, the better you are with your loved ones, the better you are with your enemies, the better you are at your job, the better you are with yourself.” Svakako bi doprinio i našem ciničnom humoru.
Na koji projekt ili suradnju ste najponosniji?
Rad na Opus Areni me obilježio. Taj projekt sam živio bez prekida dugih pet godina, pod stalnim i izrazitim stresom. Za njega sam u konačnici dobio i nagradu KOLOS za izuzetna postignuća u građevinarstvu. Bez obzira na to što je projekt bio tehnički složen i organizacijski kompleksan, bio je zahtjevan zbog međuljudskih odnosa, što je dovelo do stalne borbe mene s vlastitim granicama tolerancije, ali zadržao sam profesionalni pristup do samog kraja, što smatram najvećim osobnim uspjehom. Iz toga razloga sam na taj projekt najponosniji.
Nedavno sam imao priliku raditi na jednom drugom stadionu, gdje sam ujedno postao i najmlađi član projektnog tima. S obzirom na to da je tim bio sastavljen redom od (po meni) najvećih i najcjenjenijih stručnjaka u Hrvatskoj, na čelu s prof. emeritusom Nenadom Fabijanićem, na tu suradnju sam najponosniji. Vremena u kojima je postojalo mentorstvo i nesebična razmjena znanja su završena, pa imati priliku raditi u takvom društvu, iz kojeg mogu puno naučiti, smatram dragocjenim.
Da li ste uključeni u još neke projekte van poslovne domene? Poput side businessa ili dodatnih investicija; bilo vremenskih ili novčanih, u neke specifične interese?
Od malih nogu mi je olovka u ruci, tako da se bavim digitalnim slikanjem čim uhvatim slobodnog vremena. Okružen sam svim vrstama grafičkih tableta, uvijek su mi nadohvat ruke, pa svaki slobodni trenutak iskoristim za koju skicu. Osim što mi je to bijeg od stresa, želim vjerovati da ću jednog dana od toga moći ostvariti profit. Ne zbog profita samog, nego bih tako napravio potpunu tranziciju u kreativni sektor. Tako ne bih morao više raditi ni dana u životu.
Koja je najvrjednija edukacija na kojoj ste bili?
Mislim da bi tu svakako izdvojio usavršavanje u softveru Autodesk 3ds Max, obzirom na to da mi je otvorilo put u fotorealistične vizualizacije te, nastavno, i virtual reality prezentacije idejnih rješenja koje sada pokušavamo implementirati u našu uslugu. Važne edukacije bile su i o FIDIC uvjetima ugovora o građenju. Tada je to bila novost, s obzirom na to da sam bio među pionirima koji su taj tip ugovora morali primjenjivati na velikim infrastrukturnim projektima sufinanciranim sredstvima Europske unije. U međuvremenu sam došao i do statusa FIDIC inženjera ostvarivši potrebne reference.
